Sad se setih da sam i ja nekada davno bio ... "majstor za prozore"!

Naime, davne, školske 1965/1966 bio sam đak prvog razreda gimnazije u Vel. Plani.
U svom đačkom sobičku u ul. Karađorđeva 1, u sred zime, palo mi je na pamet da dubim na glavi u svom krevetu....
A, krevet bio pored prozora....
I ... izgubim ravnotežu i s obe noge probijem oba prozorska okna...
Pete sam isekao, krvario...
Ali morao sam hitno u prodavnicu (*ebeš pete

) po novo staklo.... da gazda i ne sazna kakvu sam glupost napravio!

Stigao sam u prodavnicu i rekao dimenzije stakla.
Međutim, neki bezobrazni prodavac me upita: "za koga?"

O, majku ti tvoju, pomislim ja u sebi i lakonski mu kažem: "pa za prozor".

Čovek je počeo grohotom da se smeje i da poziva ostale kolege prodavce da im saopšti šta mu je neki dripac rekao.

Posle sam se i ja smejao i naravno ispričao im celu priču i .... ko mi je gazda, koga su naravno poznavali.