"LJUTICA'
Lepim zemaljskim čudom koje se zove PČELA, bavili su se mnogi umni ljudi, od Aristotela, Virgilija,Katona, Plinija pa do naših Jovana Živanovića,Tihomira Jevtica, prof.Kulinčevića, potom do mnogih ruskih naučnika: Prokopovića,Krivcova, Lebedeva i mnogih drugih...
Čitalac će lako razumeti zašto nisam i ja odoleo a da se ne pridružim ovoj vrsnoj momčadiji u proučavanju ovog genijalnog insekta.Nije najbolja prilika da iznosim naučna dostignuća do kojih sam došao u proučavanju pčela, mislim da će biti dovoljno da iz mojih varljivih i nepouzdanih uspomena istrgnem samo jednu stranicu...
U staroj truloj Jugoslaviji, iz političkih razloga moj otac nije nastavio sa školovanjem već se posvetio zemljoradni, drvodeljstvu i pčelarstvu.. Imali smo na stotine košnica, prvo vrškara a potom djerzonki na više spratova. Gde god bi našao pogodno mesto, moj otac je naseljavao pčele...Rasušeno bure za rakiju uz neznatne drvodeljske prepravke otac je pretvarao u košnicu.
Zašto da duplja na kruški karamanki zvrji prazna- govorio je otac , kad je to prirodna košnica za pčele. U svom nevidjenom entuzijazmu otac je išao tako daleko da je pokušao da pčele nastani u dimnjak ali mu to nije uspelo iz razumljivih razloga.Ja iz tog slavnog vremena ne pamtim ništa drugo osim neprekidnog zujanja pčela...Umesto da mi drži časove iz matematike, otac me je podučavao pčelarstvu. U svojoj trećoj godini života slobodno sam se kretao po pčelinjaku a u sedmoj godini već sam znao raditi oko pčela.Znao sam više tada nego sada, jer tada sam pamtio a sada zaboravljam...
Kasnog leta 1941 godine, na putu sa severa ka jugu, u našu avliju banu jedna Nemačka divizija..
Konji, mazge, mule, topovi, laki tenkovi, kamioni, oklopni transporteri, sjaj i svita hitlerovska...
Grdna vojska, oficiri, generali....Pantalone... Čizme, šapke, epolete.. Dopade im se nekako mesto i položaj naše kuće, miris cveća, miris meda, izvor mineralne vode pored kuće..Vidim ja, ma rešili da će da ostanu u Srbiji za sva vremena... Kuvar i pozadinci nameštaju veliki kazan, onaj general se brije... Sapun, higijena, pomada, kolonjska voda... Naredi general te po selu pokupiše vidjenije ljude a medju njima nadje se i moj otac.. Odvedoše ih kod crkve i tu ih streljaše...
Jad i tuga, šta da se radi..
E sad dolazi ono glavno: General- izbrijan i nalicka, preko tumača, traži da mu izvadimo meda iz košnica u saću, veli, to je mnogo gut.. Hoće on to da guta sa hladnom izvorskom vodom.. Baka Ikonija mu kaže da ona to ne zna niti ume da radi, to je radio samo otac a vi ste ga streljali... Mene pita- umem li ja da vadim med u saću, ja naravno umem ali se pravim Toša i kažem mu da ne umem i da to nikad nisam radio..
Soldatija se raskomotila i raspojasala, brčkaju se na potoku i sunčaju, a konji, mazge i mule pasu po našem ružičnjaku.
Dobro- kaže general, ja izvaditi meda i bude mnogo, mnogo gut..
Pokaže mu baka Ikonija jednu košnicu koju smo mi zvali ,, ljutica ,,.. Njoj ni moj otac nije rado prilazio, bilo je to jako, vredno ali zločesto društvo..Meni danas izgleda ukršteno sa nekim šumskim pčelama.
Genera, lep, obrijan i naparfemisan, do pojasa se raskomotio, prilazi košnici, skida kapak sa košnice i vadi ram sa saćem i pčelama... Kao po nekoj neshvatljivoj komandi, ceo pčelinji narod iz košnice ruknu na generala.. General je uleteo u prava klješta, u najstrašniju zasedu..Jednostavno je oboren na zemlju... Nekoliko oficira potrča da pomogne generalu..Istovremeno, pčele iz ostalih košnica, uznemirene dogadjajem, sunule su po razgolićenoj soldatiji..Nastade piska, vika i vriska..
Konji, mazge i mule uz njisku stuštiče se putem prema jugu Srbije, prema Kosovu i Metohiji..
Nekoliko vojnika počeše da pucaju iz pištolja, to još više razljuti pčelice- vrednice.. Ostadoše samo živi oni koji bi se proslavili u maratonu..
General, kuvar, dva oficira i puškomitraljezac, Bog da im dušu prosti- podlegoše.
Sutradan ujutro kad se koliko' toliko sve smirilo, baka Ikonija i ja predadosmo ih majki zemljici..
Što se tiče naše kuće, mi smo se dobro ovajdili. Ostade nam veliki kazan u kome i danas kuvamo meću za svinje i topimo mast, dvadeset ćebadi, 114 košulja, puno peškira, sedam sanduka mirišljavog sapuna, 3 džaka soli, aleve paprike, dosta šećera, prinča, bibera pa 6 pari generalskih čizama za koje smo tada mislili da su to futrole za budak.. Najveća uspomena mi je danas pribor za brijanje onog generala pa ga i danas koristim..Ostade dosta oružja i municije.
Kada je o ovom dogadjaju obavešten Hitler, kažu da se od muke upišao u gaće, jer je u ovu diviziju polagao najveće nade u pogledu totalnog uništenja Srbije.
U knjizi poznatog ruskog istoričara Medova ova dogadjaj zabeležen je na strani 378 a u fusnoti je opisao kako je reagova baćuška Staljin, kada je čuo za ovaj dogadjaj, pa je tada rekao:
,,BIĆE DA JE TO NEKA BALKANSKA ZAJEBANCIJA ,,