Autor Tema: КАКО САМ ПОСТАО ПЧЕЛАР?  (Pročitano 47774 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže Stojanoski Marjan

  • Gost
  • *
  • Član na forumu od: Jan 2014
  • Lokacija: Resen, Makedonija
  • Starost: 65
  • Poruke: 48
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Resen, 1000 m.n.v.
Odg: КАКО САМ ПОСТАО ПЧЕЛАР?
« Odgovor #30 poslato: Januar 29, 2014, 21:52:41 »
Postao sam pcelar po nagovoru mog pokojnog dede (otac moje supruge). Prve godine mog „zetovanja“ dobio sam pusku na poklon, pa postao lovac iako niko od moje familije po oca nije bio lovac unazad 200 godina. Posle „uspesne“ probe,za drugu godinu bilo mi je ponudjeno 2 samduka pcele. Zamolio me je (opet on), da prenesem jos dva preostala sanduka u blizini Kiceva, selo mog oca, jer je od nekadasnjih 15 sanduka, ostala samo ta 2. Preselio sam pcele kod mene u selo Iziste, pored Kiceva. Celog proleca sam isao 2 puta nedeljno da bi ostala ziva. Uspeo sam da od jednog sanduka napravim vestacki roj, pa sam pcerarnik „uvecao za 50 %“. Kako nije bilo pase, niti vode, sledeceg proleca sam vratio pcele u „rodni zavicaj“. Ubrzo sam uvecao pcelarnik na 14 - 15 sanduka i te godine dobio prinos od 850 kg meda. To je bila prekretnica za mene. Shvatio sam da i pored mog skromnog znanja ima nesto sto se zove „spojiti lepo sa korisnim“. Internet je bio u zacetak, pa sam prironuo u citanje pcelarskih sajtova. Najvecu nedoumicu oko moje rase pcela izazivalo je to sto ona ne lici na Karniku, nego je neka ukrstena rasa od Italijanke i Karnike. Olaksalo mi je saznanje da su Matice nabavljene od ondasnjeg Ministarsva za poljoprivredu, pa sad pcelarim sa genetskim potencijalom od tih Matica. Stigao sam do 50 sanduka i s obzirom na moju profesiju i udaljenost mog pcelinjaka (126 km u jedan pravac) od mesta zivljenja, to je neki optimum zasad. Hvala svima na ovoj rubrici.

Van mreže Kamčeski Hristo

  • Pčela
  • *****
  • Član na forumu od: Okt 2013
  • Lokacija: Prilep
  • Starost: 75
  • Poruke: 571
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Makedonija, Prilep 620 m
Odg: КАКО САМ ПОСТАО ПЧЕЛАР?
« Odgovor #31 poslato: Januar 29, 2014, 23:22:59 »
Ево неколико и речи и о мојој причи како сам ја поста млад пчелар у поодминулим годинама.Мислим да је било2006 или 2007г. био сам у лов и нашао сам у једном храсту рој погледа сам га мало и оставио,али запамтио сам тачно где је и после пар дана вратио се са пријатела пчелара и извадили смо га.Имао сам брата,сада покојни,бавио се пчеларством али пред више од 20 година,тако да је било старих ЛР сандука који су се распадале,успео сам да неке санирам.Наредне године уз помоч пријателја и ловечи нашао сам још 3 роја па наредне још 2 и 2сам разроио и дошао до 8.Ппосле ове године имао сам лошу годину и доша сам до 3 ПЗ,можда због незнајна,али натраг није се могло и сада имам 30 ПЗ.Мислим да је доволно за моје године,али никад се не зна,ако Бог да још коју нечемо их бацити.Интересантно је то што у мом пчеларнику нема купених ПЗ или матице,све је донесено са планине,Једној матици приликом сакуплајна роја откину сам јој једну ногу,3 године била једна од нај бојлих тек је 4 година добила замену.Свим форумашима желим беричетну и медну годину. Поздрав.

Van mreže Kostadinović Rade

  • Matica
  • ******
  • Član na forumu od: Maj 2011
  • Lokacija: Kragujevac
  • Starost: 69
  • Poruke: 3737
  • Pol: Muškarac
  • 034/311-910, 064/190 54 77
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Godačica-Obronci Gledićkih planina 315 m-nv, sam.pč. staž 35 god.
  • Tip košnice: DB-12 90 kom, Kongresovka 10 kom, DB-10 10kom.
Odg: КАКО САМ ПОСТАО ПЧЕЛАР?
« Odgovor #32 poslato: Januar 30, 2014, 09:11:43 »
Prenosim Vam tekst u celosti dvonedeljnika "Poljopirvrednik" iz Novog Sada, objavljen u svečanom novogodišnjem broju  31.12.2006.

Koreni pčelarstva u jednoj šumadijskoj porodici

OD JEDNE VRŠKARE NASTAO CEO PČELINJAK

Generacije Kostadinovića rastu uz pčele, i po svemu sudeći ta tradicija se ni ubuduće neće prekidati

Jedno lepo prolećno predvečerje 1929.godine, baš uoči Velikog Petka, u planinskom selu Godačica, na oko dvadesetak kilometara od Kraljeva, moj deda Milorad, tada snazni tridesetogodisnjak, samo sto ispreže umorne volove posle celodnevnog oranja, bi upozat od svoje supruge Caje da ga iznad njihove kuće ceka neki njoj nepoznati covek.
Milorad pridje svom poznaniku iz susednog sela i uz obicajeni pozdrav, poznanik po imenu Mile mu rece "Milorade ide Uskrs, ja para nemam, treba da kupim bar najnuznije namirnice i deci nesto od odela. Drugo nemam sta da prodam pa sam ti doneo jednu vrskaru (trmku) sa pcelama,  a ti mi daj koliko mislis da je pravo."  Milorad ne gledajuci u vrskaru, odmah mu rece "Mile ti znas da smo mi nekada pcelarili, pa smo to prekinuli, a ja imam i oca hvala Bogu zivog i brata mladjeg, pa treba da se i sa njima dogovorim o eventualnoj novoj kupovini pcela".
Vidno nezadovoljan ovakvim, verovatno i neocekivanim odgovorom, Mile ustade i bez pozdrava krete iz dvorista i samo izusti kroz suze: "Ja je kuci ne vracam (misleci na vrskaru),  a ti ako oceš nešto da mi daš daj, ako ne, rekao sam ti". Milorad se tada sazali na ove reci i prvi put pridje vrskari sa pcelama i podize "neki ružni ulepak" ni nalik na prave vrskare, ali veoma težak, što je ukazivalo na o snažnom društvu koje se dobro razvilo u protekloj cvetnoj i voćnoj paši.  Odmah mu Milorad reče: "Mile, jeli malo da ti dam 3000 dinara (otprilike sadasnjeg novca)". Mile odmah promeni svoje raspolozenje iz korena i rece: "To je mnogo prijatelju". Svoju reč Milorad ispoštova i izvadi iz džepa obećani iznos i dade gostu.
Na Uskrs, Milorad kao i svake godine sidje sa svojom porodicom ka Godačičkoj crkvi, na poznati u celoj opštini seoski sabor i odmah, u masi znanog i neznanog naroda, ugleda srećnog Mileta, kako sa svojom familijom i lepo obučenom decom zadovoljno šeta po saborištu. Uz uobicajeni pozdrav, Mile mu se pohvali da je veoma korisno potrosio novac od prodaje vrskare.
Te godine pcelinje drustvo dade Miloradu tri snazna roja, od kojih je deda nastavio razvijati svoj pcelinjak na oko dvadesetak vrskara i deset "djerzonki" koje Milorad napravi u jeku drugog svetskog rata, 1942.godine, "na lastin rep" debljine 50mm, koje su pored svoje već "lepe" starosti naseljene pčelama i danas.
Kada sam napunio 12 godina, deda Milorad me je počeo uvoditi u osnove pčelarstva. U početku to je bilo samo u vreme vrcanja meda, a kasnije i prilikom ostalih radova na pčelinjaku. Posle dedine smrti nastavio sam da održavam i uvećavam pčelinjak zajedno sa mojim ocem,  koji danas broji cetrdesetak snaznih pcelinjih zajednica, na istoj lokaciji kao i pre 76.godina.
I tako od one pocetne vrskare, sve ovo vreme već osmu deceniju zuje "pčelice" oko već ostarele porodične kuće u Godačici i čekaju da i moj trinaestogodišnji sin Miloš, nastavi ovu, već cetvrto koleno, neprekidnu porodičnu tradiciju.
Jedino nisam za dedina života saznao iz koje familije potiče Mile i ko su mu danas potomci, da njima bar uoči Velikog petka poklonim teglu meda".

Rade Kostadinović
“Уметност живљења је када човек нађе склад између жеља и могућности“ – била је мисао и мото живота проф. др Десимира Деска Јевтића. Част ми је била дуго познавати Деска.

Van mreže Đoko Zečević

  • Administrator
  • *****
  • Član na forumu od: Maj 2011
  • Lokacija: Zlatar - Nova Varoš
  • Starost: 79
  • Poruke: 9395
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Zlatar planina (Bakalovina-Komarani) - 1200m
  • Tip košnice: DB 10-to ramne
Odg: КАКО САМ ПОСТАО ПЧЕЛАР?
« Odgovor #33 poslato: Januar 30, 2014, 09:22:48 »
Lepo Rade, svaka čast tvom dedi Miloradu!
Priča odlična, istinita i bez umetaka.
Te 2006. godine bio si i ti nešto mlađi, zar ne?

Van mreže Daniloski Blagoja - tajmistance

  • Matica
  • ******
  • Član na forumu od: Jan 2012
  • Poruke: 1164
  • Pol: Muškarac
Odg: КАКО САМ ПОСТАО ПЧЕЛАР?
« Odgovor #34 poslato: Januar 30, 2014, 17:54:54 »
Шумадинац,прича за 5,искрена,историјска и од доброг човека!

Ристо,одлично,иако ја твоју причу како си постао пчелар знам,лепо је подсетити се!

А сада за мог пријатеља Марјана Стојаноског(пчелар који је на предавању у Битољ седео до мене)
нисам до сад знао за ову причу,одлична је,оригинална,а пошто познајем добро пријатеља
оно за пушку ниси савим био искрен ;D,и дан данас си страствени ловац,све најбоље свима желим.
поздрав

Van mreže Kostadinović Rade

  • Matica
  • ******
  • Član na forumu od: Maj 2011
  • Lokacija: Kragujevac
  • Starost: 69
  • Poruke: 3737
  • Pol: Muškarac
  • 034/311-910, 064/190 54 77
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Godačica-Obronci Gledićkih planina 315 m-nv, sam.pč. staž 35 god.
  • Tip košnice: DB-12 90 kom, Kongresovka 10 kom, DB-10 10kom.
Odg: КАКО САМ ПОСТАО ПЧЕЛАР?
« Odgovor #35 poslato: Januar 30, 2014, 18:09:21 »
Шумадинац, прича за 5, искрена, историјска и од доброг човека!



А како и не би била искрена, када се то догодило пре скоро 90 година, а тада су сложили се ми или не, људи били баш људи.
Не кажем да и данас нису, али су тада сви били такви без изузетка.
“Уметност живљења је када човек нађе склад између жеља и могућности“ – била је мисао и мото живота проф. др Десимира Деска Јевтића. Част ми је била дуго познавати Деска.

Van mreže Stefanović Dragoje

  • Larva
  • ***
  • Član na forumu od: Dec 2013
  • Lokacija: Kosjeric
  • Starost: 77
  • Poruke: 172
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: selo Kosjeric 700
Odg: КАКО САМ ПОСТАО ПЧЕЛАР?
« Odgovor #36 poslato: Februar 03, 2014, 14:36:40 »
    E,pa evo i nastavka moje price od 22,12.2013god: (Po nagovoru Pofesora)
       Sutradan,umesto na posao ujtro rano na "miraz"da vidim moje "stado" kad one veselo lete,uveliko pocela proizvodnja.
       Gledam ih,..razmisljam:sta mi sve jos treba:Pozajmljena kosnica,ramovi,satne osnove,da bar imam dimilicu,zvirio bi ja
       i bez sesira....pusta  radoznalost?!!.Da, prvo sto mi treba to je kosnica,i to ne kakva,hocu ja to da bude bas "prva liga"
       Setih se ponovo Bobana, coveka koji mi je svesrdno pomogao oko svega..Pa njegov otac je stolar,idem ja pravo kodnjega.
       "Dobar dan majstore tvoj sin me juce uvali u "nevolju"pa mi sad treba vasa pomoc"
        "Ma dobro,samo vi mladi danas hocete jedno sutra drugo,odrza kratko predavanje,cutim slusam,nemoj da ta kosnica
         bude gnezdo za kokosi.....i jos puno toga.Dobro imas li ti kakve suve daske? Camova,rekoh ja ....Dobro donesi,
      Odem na plac,u Secu Reku(poklon od strica naime ocevine)gde sam 86 poceo gradnju vikendice(kuce),preturaj ,probiraj.
      I da vas ne smaram,majstor napravi DB-12 sa jednim polunastavkom,preselih ja moje "stado"u moju kosnicu.
    Setih se tada detinjstva:"ko ima pcele taj je domacin"....Da domacin  na mirazu...Ha.ha...
    Neznam dali ce mi neko poverovati ali tada kuda god sam isao Pozega,Uzice ,Valjevo,Cacak,...samo sam zevao u izloge
      knjizara,da li ima neka knjiga o pcelarstvu,malobrojne prodavnice pcelarske opreme,kupovao i pored protivljenja supruge;
     "pravimo kucu a ti bacas pare na koje kakve knjizurine"...a od pre nekoliko godina i ona izvadi poneki evric iz tajnog fonda:
     "kupi koju kosnicu  da prosirimo stado(i pored svega sto je dozivela bar sto se tice pcela).Stvarno sam bio zarazen(i jos uvek),
     Pitace te sa :ovaj prica samo lepe stvari i dogodovstine.Da upravu ste bilo je i razocarenja:kada od cetri drustva vam ne prezimi
     pola(moja greska)kada dodjete  da uhvatite roj drugenac,pa sednete da prvo popijete kafu i dok ispijete kafu od njega ni traga
    ni glasa,stresete roj a on se ponovo vrati na granu,ma bilo je toga...ali zelja,i neka opijenost,zaraza sta li, to neznam objasniti....
    Mozda kod nas malih ta zelja je izrazenija nego li kod velepcelara koji imaju po stotinak iljadk drustava.Neznam mozda sam
    pomalo sebican.Ipak,kada sve saberem i oduzmem puno je lepsih dogadjaja,:Prvo cedjenje meda prvo presadjivanje larvi u
   maticne caure,dobijanje prvih matica iz sopstvene proizvodje, osecaj kada vam pcele prihvate dodati maticnjak ili maticu,pa imali
    lepseg osecaja???!!
    Profesore,trazili ste,dobili ste jednu "dosadu",sad cutite i trpite!!!
   
       



Van mreže Stefanović Dragoje

  • Larva
  • ***
  • Član na forumu od: Dec 2013
  • Lokacija: Kosjeric
  • Starost: 77
  • Poruke: 172
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: selo Kosjeric 700
Odg: КАКО САМ ПОСТАО ПЧЕЛАР?
« Odgovor #37 poslato: Februar 05, 2014, 17:05:59 »
     I ZA KRAJ JOS I OVO :

 Te 2004god.odlazim u  penziju,racunajuci da cu sada imati svo vreme ovoga sveta,da se posvetim malo ozbiljnije mojim
 pcelama.Ali ne bude uvek onako kako covek pozeli vec kako mu to zivot nalaze.Pocese da stizu "domaci zadatci"od svih:
 "Te deda posto neradi nema obaveza da mu ne bude dosdno,da uradi ovo da uradi ono, ma uvek se naslo nekakvih "obaveza"
 Shvatih da sada kao penzioner imam manje vremena za pcele,nego kada sam radio.
 Sin te godine dolazi iz armije( 2003 zavrzio fakultet),te i tu jurnjave oko posla,e sto se tice sina i njegovog interesovanja za
 pcele,upocetku bi sve kako treba,do jednog dogadjaja.Jednom prilikom sam vadio neke prazne ramove za pretapanje,i dodavao
 njemu da ih nosi do kuce.U jednom trenutku pogledam a on bez sesira:"Igore,stavi sesir"  "Nece one mene"rece on.Ma nije proslo
 ni 2minuta, on cucio,prekrio lice rukama:"Rekoh li ja da uzmes sesir"Pridjoh mu pogledam ono dve zaoke taman ispod nosa.
 Izvadih mu to, udjosmo u kucu stvih mu leda,i ja se vrtim da zavrsim onost sam zapoceo.Mislim u sebi :"Ma neka to mu je skola
 za u buduce".Zavrsih to sto mi je preostalo,kad on seta ispre kuce,pogledam, bogami lepo nateklo:"Hajde idemo u Dom Zdravlja"
 Doktorka,komsinica iz zgrade,pita:"Jesu li ga ranije ujedale pcele,da li je imao problema"? "Ma jesu,sve je prolazilo sa manjm otocima"
 "Dacu ja njemu ipak inekciju, posto je to,malo na nezgodnom mestu".E,tu nasadose problemi:"Ma znas li ti cale od kada ja nisam
 primio inekciju"....razni izgovori,ipak sto se mora mora.Od tada se moj sin drzi podalje od pcela ma da i dalje kada mi zatreba pomoc
 pomogne,pogotovu od kako  sam 2011god. operisao kicmu.
 Pocetkom aprila meseca 2011god.odlazim u Beograd na "Banjcu"gde mi stavljaju nekakve "plocice i srafove"ucvrscuju cetri prsljena,
 bivam tamo 15 duih dana,zmisljajuci sebe sa stakam,stapovima....ali ja uz pomoc sestara vec treci dan stadoh na svoje noge?!!!
 Dolazim kuci,ipored protivlenja supruge posle 4-5 dana odlazim u selo da vidim svoje "stdo". Kraj aprila,sve ucvetalo,i uz moju
 asincenciju,dodajemo po jedn polunastavakPolako se oporavljam,uzpevam da pocnem i kola da vozim,iskradem se dok je Vera na
 poslu da odem do sela,mada posle budem debelo grdjen ali zelja ....,sta cu.I cega sam se pribojavao to se i desi:zbog "nemara"
 pocese u mau-junu,da sukcu rojevi.....jedan, drui,treci...,uspeli smo nekako da zbrinemo 5-6 rojeva,a koliko je otislo to sami bog zna?
 Jul mesec,ponovo moram u Beograd na rehabilitaciju,vezbe.Ko se seca tada onih nesnosnih vrucina,kada su temparature bile
 preko 40oC.Posle 20-ak dana dolazim,a od onih pomenuti rojeva,cudo ni jedanu poklopnu dasku nisam mogao podici..?Naime zbog
 onih visokih temparatura,javila se medljika,pcele ne samo da su napunile ona 4-5rmova nego su izgrizle i pregradnu dasku,i popunile
 i napunile prazni deo kosnic(DB-10),da ne povrjete!!!!Jedva smo ja i supruga uspeli da to nekako dovedemo u red.
 2012 godine slicna greska,april mesec solidna vocna pasa,ja u maju(secate se kakav je bio sneg na Zlatiboru)odlazim u Pribojsku Banju,po povratku, od bagrema nema nista izmrzaao i opet kada sam trebao biti tu ja nisam,normalno opet krece rojenje.
Troice,prislava,roj na orahu,Vera navalila,ja cu ad se penjem,ti samo pripremi sta treba,nevredi nemoze se protiv zene.....Gledam
 nije visoko,jedno 3m,pope se zena zbrisa cetkom onaj roj:"Mozez li sama da sidjes" "ma mogu",i eto ti padobranca,promasi i merdevine,ni danas neznam,kako sam uspeo da predjem preko ograde ,"Ne pomeraj se",pomislio sam "Gotovo ode kicma...?"
Dohvatih onu fajtalicu sa vodom poceh da je prskam...."Nije mi nista...nije mi nista...samo su me pcele izujedale po nogam.."
Polako i sam neverujuci, da je sretno prosla,pomogoh joj da ustane,izmakosmo se malo dalje u hlad,e sada mene stize nekakav
strah,panika,drhtanje...stvarno i danas mi je ta slika pred ocima..."Idemo lekaru", "Ma necu nije mi nista...idi vidi sta je sa pcelama"
"Ma koje pcele sve da zapalim..",cak mi neda da nikoga pozovem,tu smo bili skoro svi,prislava je
Udjosmo u kucu,vide svi da nesto nije u redu,....!!!! Isprica Vera sta se desilo , ali pusto zensko tvrdoglavo nece lekaru i tacka.
Uvece dolazimo ustan,vidim da nije bas sjajno,ali idalje nece lekaru."Ma samo me malo bole ledja.....i ovo stosu me izujedale...
Vidim,da ne vredi pricati,sednem za kompjuter i ....ma koje pcele,dajem oglas da prodajem sve....i pcele i kosnice centrifugu,ma sve,sve
Vec sutradan,pozivi...kako ,sta sto prodajete,ne objasnjavam mnogo...steglo mi se nesto u grlu..ne pusta.Treci dan,uvecesedimo ja Vera
kad zvoni telefon:"prodajete pcele...."Dopusti Vera da zavrsim rzgovor:"dobro Dragoje dali si ti normalan ja umalo da se polomim a ti
prodajes,mene nista ne pitas...ja onaj roj nedam,a i pola od onih pcela su moje....pa ti vidi"!!!Vidim da je ozbiljna,usta sebe uvalih?
I tako ostadose nase pcele tamo gde i trebaju da budu,i nadam se da ce jos dugo,dugo biti.
 Eto to bi bila moja istinita prica,e sad sto ja nisam neki pisac da  to malo doteram,stlski oblikujem ali razumecete.


Van mreže Kamčeski Hristo

  • Pčela
  • *****
  • Član na forumu od: Okt 2013
  • Lokacija: Prilep
  • Starost: 75
  • Poruke: 571
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Makedonija, Prilep 620 m
Odg: КАКО САМ ПОСТАО ПЧЕЛАР?
« Odgovor #38 poslato: Februar 05, 2014, 22:28:19 »
Prica je stvarno odlicna,Pozdrav iz Prilepa.

Van mreže Ćosović Momčilo

  • Matica
  • ******
  • Član na forumu od: Dec 2011
  • Lokacija: Pale, Republika Srpska
  • Poruke: 841
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Republika Srpska - Pale, 900 m
Odg: КАКО САМ ПОСТАО ПЧЕЛАР?
« Odgovor #39 poslato: April 08, 2014, 08:07:17 »
Пајо је покренуо заиста праву тему. Нема разлога да се позиву не одазовемо и испричамо своју причу. Можда нису најзанимљивије али су нама свакако најзначајније када разговарамо о пчеларству.

Ова прича на жалост не почиње у неко фино вријеме. За моје дружење са пчелама кривац је рат. У лудим деведесетим годинама када је смрт косила својом косом по овим нашим просторима и ја сам се нашао у ливади планираној за кошење. Мало ме косом закачила, неко ће рећи несрећа опет неко други срећа а са ове дистанце колико то год лудо звучало гледам на све то као тренутак који ће ми живот свакако окренути у правом смјеру.

Све почиње 1993. године када после више од пола године по болницама поново долазим кући.
Васкрс прошао а воће се забијелило да га је просто милина гледати. Све пуно живота а добар дио људи са којима сам одрастао се бави "озбиљним" стварима. Мене судбина споји са старијим комшијом за ког знам да држи пчеле али искључиво после св. Илије када ме отац пошаље са судима по мед. Пошто је комшија, Вељко Ристовић (ред је да се спомене име човјека који је запчеларио бар 20 пчелара на Палама), био задужен у селу да води рачуна о воћу, калеми, сади и расађује одем полако да попричам са њим да ми покаже како да окалемим крушку. Затекнем га да ради у пчелињаку који је ограђен са свих страна, уз ограду малине и купине а у пчелињаку воћкица за причу.
Како као дјеца нисмо знали за јагодњак у пчелињаку који гледам Бог ће га знати. Наслоњен на вратнице, гледам у комшију са шеширом испод ког му не видим лице јер нешто ради. Бијели, дуги љекарски мантил покрива остатак тијела, мало дими из нечега, вади нешто из тих сандука, загледа, додаје, па на други сандук, трећи и тако редом. Сандуци углавном жути, понеки зелен, сви једнаки, уредно постављени на постоља од старих жељезничких шина.
Када је све завршио стави траву да онаj уређај не дими, полако изађе из пчелињака и само ми рече да сједнем у хладовину на клупу испод колибе док се он не распреми.
Његова жена донесе сок од руже и поче прича прво о воћу а онда и питања о томе шта је то тамо радио. Да ли због мантила или због озбиљности док је радио стидљиво започнем са питањима. Он се насмије и каже ми, дођи у суботу да погледаш. Дође субота и ја при пут ставих пчеларски шешир на главу, са бијелом мајицом, улазим у пчелињак и комшија отварајући кошницу поче да прича. Следеће отварање једва дочеках па још једно па дође и први прави додир са рамом који са све пчелама вадим из кошнице и као нешто гледам а у ствари видим колико је тога непознатог.

Тако прође 93. а ја 94. добих од комшије и своју прву кошницу са ројем. Додуше прегледао сам је сам али увијек у присуству комшије. Чисто да шта не зезнем. Године '95. направим првих пет кошница, купим још једну дубину за ројеве и полако кренем. Желећи да сазнам више '96. године  пошаљем писмо часопису Пчелар који у новембарском броју објави мој чланак у ком сам тражио пчеларску литературу.

Пчелари из Србије и Црне горе су ми нудили кошницe, пчелињa друштва, ма свега.

Тада добијем пчеларске литературе да сам читаву зиму гутао књиге.
Упознајем људе на Палама које знам читав живот а нисам имао појма да се и они баве пчеларством. Некако се организујемо и крајем следеће године оснујемо удружење пчелара. Био сам један од иницијатора што ми је посебно драго. Слиједе посјете пчелињацима пчелара у Србији, Милана Матића, Живана Веселиновића и многих других. Долазе дружења кроз предавања, посјете и ... да све не набрајам.

Тако она прича, почета у хладовини испод колибе, уз сок од руже, не престаје ни данас.
Број саговорника у тој причи се на моје задовољство шири а ових задњих година савремене технологије нас бар виртуелно повезују са људима из свих крајева бивше Југославије од Словеније до Македоније, које једнако или мало више опчињава један чудесан свијет пун неке чаробне енергије, којом несебично награђује све оне који имају додира са дрвеним брујећим сандуцима.

Ово је моја прича.
Покушао сам да пренесем и моје утиске. Можда сам у томе успио, можда и нисам. Свеједно, као што на почетку рекох горе описани догађаји свакако су утицали на мој живот.

Van mreže Đoko Zečević

  • Administrator
  • *****
  • Član na forumu od: Maj 2011
  • Lokacija: Zlatar - Nova Varoš
  • Starost: 79
  • Poruke: 9395
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Zlatar planina (Bakalovina-Komarani) - 1200m
  • Tip košnice: DB 10-to ramne
Odg: КАКО САМ ПОСТАО ПЧЕЛАР?
« Odgovor #40 poslato: April 10, 2014, 09:05:59 »
Momo, svaka čast!
Eto jedna mladalačka radoznalost bila je uzrok tvog današnjeg bavljenja pčelama!
Bolje što kao deca niste znali za jagodnjak u komšijskom dvorištu jer bi se zarad nekog pčelinjieg uboda
i dve-tri slatke jagode, danas ti možda bavio nečim drugim a ne pčelama?

Van mreže Ćosović Momčilo

  • Matica
  • ******
  • Član na forumu od: Dec 2011
  • Lokacija: Pale, Republika Srpska
  • Poruke: 841
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Republika Srpska - Pale, 900 m
Odg: КАКО САМ ПОСТАО ПЧЕЛАР?
« Odgovor #41 poslato: April 10, 2014, 20:19:19 »
Можда би се бавио Јагодама ;)

Van mreže Mojsić Branislav

  • Jaje
  • **
  • Član na forumu od: Avg 2013
  • Lokacija: Kosovska Mitrovica
  • Starost: 47
  • Poruke: 65
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Brdjani Kos.Mitrovica 600 m
Odg: КАКО САМ ПОСТАО ПЧЕЛАР?
« Odgovor #42 poslato: April 10, 2014, 21:27:20 »
Evo i ja kao pocetnik u pcelarenju da napisem kako sam poceo .
Devedesetih godina otac je nabavio nekoliko drustava .Ja sam
tada bio srednjoskolac i uz oca i uz iskusnog starog pcelara
koji je pokazivao mome ocu kako i sta treba da radi i ja sam
ucio ali nisam se upusta mnogo.
A da naglasim da je i oceva baba moja prabaka drzala pcele ali
tada su to bile trmke ( vrskare).Skoro cujem od tetke majcine sestr
da je i moja baka takodje imala nekoliko trmke ali ja se toga ne secam .
2000 godine moga oca hteli su da ga uhapse ( pripadnici francuske zandrmerije)
posto je bio pripadnik polici.Uz pomoc komija nisu uspeli.
Posto je morao da ode sa KiM a meni je ostalo da brinem o 4 pcelinje zajednice.
2002 ocu sam odneo dve kosnice a meni ostale dve.I te iste godine jedan pcelar
nagovorijo me da mi prosiri drusta i podelio ih ali tada nisam znao da je to vreme kasno
za prosirivanje . I od tada do 2012 nisam imao pcele malo zbog razocarenje malo zbog
finansija a i situacija u severnoj Mitrovici nije bila sjajna.
Te 2012 jednog drugara zainteresovalo pcelarenje i posto je znao da sam imao
nekada pcele nagovorijo me da pocnemo zajedno da drzimo pcele.Tako sam ponovo
nabavio prvo jednu a sledece godine jos 3 a ove sam spremio jos 4 kosnice da uselim.
Otac sada ima oko dvadesetak drusta koje drzi u KG.Pre nekoliko je kupio i plac gde ce da
prebaci pcele posto nema vise mesta u dvoristu.
Tako sam ja poceo da pcelerim .


Van mreže Mojsić Branislav

  • Jaje
  • **
  • Član na forumu od: Avg 2013
  • Lokacija: Kosovska Mitrovica
  • Starost: 47
  • Poruke: 65
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Brdjani Kos.Mitrovica 600 m
Odg: КАКО САМ ПОСТАО ПЧЕЛАР?
« Odgovor #43 poslato: April 10, 2014, 21:41:39 »
Evo i jedne slike u poseti ocu za Bozic .

Van mreže Đoko Zečević

  • Administrator
  • *****
  • Član na forumu od: Maj 2011
  • Lokacija: Zlatar - Nova Varoš
  • Starost: 79
  • Poruke: 9395
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Zlatar planina (Bakalovina-Komarani) - 1200m
  • Tip košnice: DB 10-to ramne
Odg: КАКО САМ ПОСТАО ПЧЕЛАР?
« Odgovor #44 poslato: April 10, 2014, 21:54:43 »
Tako se to nekada počinje moj dobri Brane!
Neka ti je sa srećom a naravno, ako dragi Bog dadne vremenom ćeš naslediti i pčele tvoga oca.
Da si samo malo povećao ove slike jer su jako malene (27 Kb a trebalo bi najmanje 170 - 200 Kb!)?