Dragi prijatelju, tvojim lepim opisom detinjstva, cele familije i najosecajnije Majke /nije slucajno ili greskom veliko slovo/ podsetio si mnoge ako ne sve koji su procitali na njihova najdraza bica, na njihove Majke. Za svaku majku a tako i za moju nije bilo granica ili nemoguceg sto bi ucinila za svoju decu. Taj dug ne moze da se vrati. Taj dug moze samo da se dobrim vrati i da se zahvali. Pitajmo se dali smo dovoljno puta rekli; hvala ti Majko za sve ucinjeno. Ja sam to znao da joj kazem ali otkad je “otisla” mislim da sam trebao da joj to kazem cesce i vise puta.
Izrazavanja ljubavi i zahvalnosti Majci nikada nije odvise.
Hvala jos jednom na lepom opisu i podsecanju nas ostalih. Pozdrav, Petar