Već desetu godinu za redom,od kada traje beogradski sajam, pčelari podgoričkog Udruženja organizovano posjećuju isti.Tako smo to uradili i ove godine .Može se reći da je, iz godinu u godinu, ovaj sajam sve više posjećeni i bogati sa ponudom, posebno pčelarskom opremom, a time i sve više dobija na značaju,ne samo u regionu nego i sa međunarodnog aspekta. Obzirom na veliku gužvu subotom i ne mogućnosti da se pregleda sva oprema koje se nudi kao i opravdana spriječenost da se napravi potreban kontak sa proizvođačima, ostaje za razmišljanje da ova naša posjeta u buduće bude nedeljom.
U sklopu posjete ovom sajmu , već nekoliko godina organizujemo i posjetu i druženje sa pčelarima centralne Šumadije. Svake godine to bude drugi grad i drugo pčelarsko udruženje a ove godine, u povratku, bili smo u Aranđelovac na poziv pčelara ovog grada na čelu sa Predsjednikom Milošem Aksićem. Ranije su to bili gradovi Kragujevac,(Udruženje sa kojim smo se pobratimili 2013.god.), Čačak,Arilje i Topola.
Kako ranije tako i sada na ovom druženj bili su prisutni i pčelari iz okolnih Udruženja.Druženje u hotelu je trajalo do kasno u noć kako je to nama pčelarima i priliči.
Sjutri dan obišli smo zanamenitosti ovog grada;muzej sa izloženim eksponatima, Risovačku pećinu jedinstvenu u Evropi kao Orašac sa Marićevom jarugom. Siguran sam da pčelarima Srbije je pozato koliki je značaj ovih mjesta pa o tome ne bih se zadržavo a našim pčelarima ostaje da prenesemo. Sve u svemu nezaboravan provod.
Dugujemo veliku zahvalnost pčelarima Aranđelovca i njihovom Predsjedniku Milošu Aksiću na srdačnom i domaćinskom prijemu. Posebno se zahvaljujemo Ratku Živanoviću i Zoranu Petroviću iz bratskog Udruženja Kragujevca koji što ,ne samo ovog puta, organizuju i budu svo vrijeme sa nama od Beograda pa do našeg povratka za Crnu Goru. U povratku, kao i uvijek, dobar ručak u Čačku u organizaciji druga i prijatelja našeg Udruženja Mariana Gojkovića.
Nezamislivo je ovo naše putešestvije a da se ne sretnemo i sa uvaženim profesorom pčelarom drugom i prijateljem Đokom Zečevićem tako smo sa itim,u povratku, u Novoj Varoši bili skupa uz prijateljski i drugarsi razgovor. Da ne bi umora pitanje koliko bi to još trajalo. Gospodin Đoko znao je da nam obezbijedi i zlatarki sir a ovog puta je obezbijedio poljoprivredne alatke za jednog našeg pčelara. Ovo naglašavam jer su toliko vrijedne i trebalo je dosta vremena da se nabave (ovo malo šale ali ima i istine).
Pozdrav za sve pčelare Šumadije ,želim im dobro zdravlje,porodičnu sreću i dobra i jaka pčelinja društva.
Mirko Šćepanović, Podgorica.
