Dana
29.01.2017. godine navršilo se
godinaipo od odlaska na vječni počinak moje životne saputnice, moje pčelarice, drage mi Bebe.
Godine zajedničkog života, pažnje, ljubavi i poštovanja ostaće mi vječna uspomena!
Bilo je zadovoljstvo voleti biće kao što je Beba bila.
Svi koji su je poznavali, imali su samo lepe reči za njen izgled, ponašanje i uvek blag osmeh.
Volela je ljude, životinje, pčele, naročito cevće koje je sa najvećom ljubavlju gajila i radovala mu se!
U našem domu na Zlataru, cevećem opasanim, svako je bio sa velikim poštovanjem dočekan a brojni pčelari kako organizovano tako i pojedinačno bili su nam dragi gosti!
Sa ljubavlju i podjednakom radošću dočekivala si kako tvoju familiju tako i moju, ne deleći nikoga po kom osnovu!
Odlaskom moje Bebe, ostala je velika praznina ali uspomena na nju vječno će živeti kao i njen lik duboko urezan u moju dušu!
Draga Bebo, borio sam se svim mogućim sredstvima, ne spavajući noćima, bdijući pored tvoje postelje, alternativnim i medicinskim putem pokušavajući da ti pomognem, da te otrgnem, da bar usporim tvoj odlazak, ali uzalud, svakim danom tuga je bila sve veća jer sam video da me ostavljaš da večno patim i pitam se zašto, zašto baš tebe koja si vjernik i večito se molila dragom Bogu!?
Evo jedne prezentacije mojih sećanja sačinjene iz albuma od preko 2000 fotografija!
S ljubavlju i poštovanjem,
Đoko Zečević!
