Postovani kolege,
Osim pčelarstva bavim se i lovom. Godine 1998 u ime oidlikovanih i nagradjenih lovaca povodom
100 godina lovstva u Ivanjici, zadužiše me da se zahvalim.Moja zahvalna stihovana beseda na minule lovačke doživljaje i lovce legende ivanjičkog kraja posvetih i mom dedi po majci Stevanu Besevicu
zatim Milenku Jovanoviću iz. Kotraže i Mihailu Belčeviću iz Lučke reke.Ona ujedno priča kako sam se i ja ,,zarazio lovom,,Naslovih je sa
ZIMSKA IDILA
Mnogo godina bejah lovac evo
kao pokojni moj deda Stevo,
pa pošto je i on zaslužan za ovo
reći ću vam o tome neko slovo
Hiljadu osam sto devedeset osme godine davne,
za mene i moje kolege danas slavne
i moj deda Stevo, pokoj mu duši
lovačku lulu počeo da puši
a kad beše u najvećoj snazi
mene ko klinca lovom zarazi!
Ja sad o njemu ne držim odu
već ću da vam ispričam jednu zgodu.
Jednog zimskog jutra u ranu zoru
opazih dedu na malom prozoru
on staklo rukom briše i maje
pod šupom Kića vezan i laje,
šetka po kući ništa ne kaže
čeka Milenka lovca iz Kotraže!
Milenka nema pa deda brine,
sigurno svratio kod udovice Drine.
Petao se javi pored naše kuće
baba Sara pristavila lonac vruće,
pa uzgred dedi torbu posprema,
,, gde ti je čuturica ovde je nema,,
A ja pod ćebetom budan i žmirim,
sa nastalom situacijom nikako se ne mirim
dali će deda, isto kao lane
samo da vikne "Ustaj Slobodane"
Zarza konjina, ču se kera dreka,
tresnuše vrata' evo ti Milenka
Pomozi bože, viknu još sa vrata,
Bog ti pomogao, od Steva brata!
U obraz se ljube, sedaju, počinje priča
,,Bogati kako prodje preko Lise i Teprča
Ima li prtine, imali traga
što ne dodje sinoć kog vraga
kako je Selena, kako su deca
ulovi li jesenas kog zeca"
Baba Sara kafu i rakiju služi
deda Stevo se na loš ulov tuži,
babu Saru obuzele slutnje crne
na uvo mi šapuće, "Idu da love srne"
ovi matori sišli su sa uma
idu da love gde je državna šuma
neznaju oni da ih iza Djerovskih kleka
lovočuvar i šumar Vlajo čeka..
Uz kafu i rakiju Milenko razgovor tera
,,ko će torbe da nosi i zavodi kera"
Na to ti deda onako uz piće
,,Ustaj Slobodane zora već sviće"!
I sve se dogodilo u jedan tren
ja skačem kao oparen
Istrčah napolje' kad tamo celac
odnekuda banu i Mihailo Belac.
Uz rakiju poče da se plan lova stvara
u kome učešće uze i baba Sara
jer kad pođosmo baba nam kaže
,,Zbog šumara idite preko Lazine i Straže"
Samo što krenusmo već sviće zora
a oni u glas "Ala je ora"!
U neko doba ne lezi vraže
kad stigosmo u Drvnik naspram Straže
moja ti baba vabi Kića
ljuta na dedu još od Božića!
Reći ću kratko samo da znate
izbila svadja zbog neke Nate
što joj je čovek u ropstvu bio
pa se otuda nije vratio.
Svadjali se oni, deda rekao ,,Saro oladi"
a ona mu preko Kića mast iz kičme vadi
Trovali Kića u susednom selu Luke
baba ga spasila, pa hranu uzima samo iz njene ruke
i čim čuje babe Sare zov,
kući juri kao manit' napušta lov.
Kićo, krupan i snažan, samo se prući
otrže se i ode pravo kući.
Deda Stevo pominje sve po spisku, svece i Boga
Mihailo i Milenko posedaše pored jednog gloga.
Ljut deda pa puškom Kića nišani
Mihailo i Milenko sede ko popišani.
I taman deda da iz puške pukne
Kićo zaskoči iza jedne bukve
opali kapislara' barut nesastavi
deda se od muke do zemlje presavi
kroz zube sikće i trese se kao prut:
,,O Saro o kučko, što otvori prozor
te mi ovlaži barut..."
A Kićo trkom beži, bukava se vaća
Milenko viče ,,Eno ga preko Suvaća"
Mihailo Belac strašno psuje,
njegova se vika do Crnjeva čuje
,,E moj Stevane drtino stara
opet nas zajeba ona tvoja Sara
Uz put nam tandrčeš kao neka žena,
ta Kića je ovakav, onakav' ravna mu nema.
Mihailo i dalje žvaće li žvaće
ko pijana žena kad ide sa daće..
Milenko i on svoju tera
,,Danas ćeš Stevane da igraš ulogu kera"
Uz put mu pominje i oca i majku
,,Ako kad sam budala ne povedoh Lajku..."
A moj deda Stevo na kladi sedi i kunja
užuteo u licu kao na ormanu dunja
,,Milenko druže, kao brata te molim
Ne pričaj bruku ko Boga te molim.
A potom se latiše ića i pića
pa brzo zaboraviše na Saru i Kića..."
A sve je ustvari bila nepotrebna zbrka
svratio šumar kod Steva da pije i krka
baba mu trpala ića i pića
pa kao fol vabila i Kića
ubedjivala šumara i počela prva
,,Otišao Steva kod Janka da vidi za drva"
Priču izmislila, kitila i krasila
samo da bi nas od šumara spasila.
Nije šumar verovao što mu priča Sara
iako je na brvnima visila dedina puška stara
pa je tragom pošao za nama preko sela
i to je trebalo da bude priča cela.
Ali sveti Jevstatije naredi i obistini se babina slutnja crna
iz pravca Božca pred nas izbi krdo srna..
Brzo deda na pušku kapislu stavlja
puška opali - sad barut sastavlja
Opali jedna, pa druga, pa treća
i tri srne padoše kao sveća.
Nečija keruša više nas zalaja
iz Drvničkog potoka izbi i šumar Vlaja..
Šta se dalje dogodilo, šta se zbilo
i onda se ćutalo, tajilo i krilo.
Koliko se sada sećam, imali su mnogo, mnogo sreće
...ma vrtele pare gde burgija neće!
A jutros rano, čim svanu dan
iz Sidneja me zovu Pavle i Ivan
,,Helou deda, kažu oni u jedan glas
kad dodjemo u Ivanjicu u lov da vodiš i nas"
Ma nekad je neko pametno reko
Iver od klade ne pada daleko.
Godine mnoge lepe i lude
u nama sada uspomene bude
za odličja sjajna sveti Jevstatije dao vam sreću
odličja očekujte i vi, još lepšu i veću.
Slobodan / Milutinov / Luković posvetio dedi Stevanu- Solunskom borcu