Svakako poštovani Doktore,
druženja su melem za dušu, još kada sretnemo drage prijatelje onda je to potpun doživljaj.
Ima jedna sitnica koju ovde moram naglasiti.
Pre 2000-te godine, druženja pčelara skoro i da nije bilo u našem kraju!
Međutim 2002. godine pa nadalje desilo se nešto vrlo interesantno a to je da je na "čelo" udruženja Zlatiborskog okruga došla
garnitura ljudi koja je imala viziju saradnje pa se polako sve pokrenulo!
Možda nije skromno ali moram ipak navesti ljude koji su sve pokrenuli:
U Sjenici, sada već poč. Mustafa Ćućević, u Prijepolju sada već poč. Munib Kapidžić, u Priboju Sveto Koldžić, u Arilju Milojko Petronijević i Milutin Maričić, u Ivanjici Slobodan Luković i Vlade Maričić, u Užicu Milomir Selaković, u Požegi Aco Alkesić, u Kosjeriću Miroslav Maksimović i u Novoj Varoši, moja malenkost!
Od tih vremena je sve krenulo na bolje sa druženjem i izložbama!
Sigurno je neskromno, ali moram napisati da smo Milutin Maričić i ja predložili jedno od prvih bratimljenja pčelara u državi Srbiji a to je Nove Varoši i Arilja, i na sreću realizovalo se!
Moja malenkost je bio posrednik i bratimljenja pčelara Berana i Arilja a daleka Jagodina i njen predsednik prof. Stoiša su danas (zahvaljujući mojoj inicijativi), veliki prijatelji sa svim udruženjima Zlatiborskog kraja!
Kao dokaz je i jučerašnje prisustvo druženju u Jagodini, Ivanjičana, Ariljaca, Novovarošana, Zlatiboraca i drugih iz našeg Okruga!
Asocijacija, Zlatibrosko-moravičkog okruga, koju smo ovde na Zlataru formirali 2005. godine je takođe veoma doprinela ovakvim druženjima sa Čačanima i Milanovčanima!
Evo danas kod kolege Divca i mene ovde na Zlatar dolaze pčelari Gornjeg Milanovca u posetu.
O tome ću pisati u posebnoj temi.
Mi se radujemo tome.
Za sve treba samo malo volje i razumevanja a nikako zavisti i pakosti, zar ne poštovani Vlado?