Kopirano:
Čovek iz provincije zove kuma iz Beograda.
- Alo, kume, 'de si, šta radiš... Da te pitam, možeš li da zaposliš negde ovog mog malog, sad je završio srednju školu, pa baš i nema želju da uči dalje...?
- Naravno, kume, pošalji ga kod mene u Beograd, odmah ga ubacujem u skupštinu, imaće 2000 evra platu, ništa ne radi, čita novine, pritisne dugme koje mu kažu da pritisne i to je to.
- Joj, kume, mnogo je to para za mladog čoveka, iskvariće mi se... Daj nešto za malo manje para, a da malo više mora da radi.
- Dobro, može onda da bude predsednik Upravnog odbora u mojoj firmi, tu mu je plata 1500 evra, dođe jednom-dvaput nedeljno na posao, ima sekretaricu, službeni auto, vozača, telefon...
- Ma, kume, mnogo je i to. Ima li bre neki posao da se radi 8 sati dnevno, 5 dana nedeljno, a da zarađuje 30 - 35 hiljada dinara?
- E jbg, kume, za to mu treba fakultet...Moje iskustvo:
Od 1991-1995 sam radio u Novom Sadu i svakodnevno putovao vozom na relaciji Subotica-Novi Sad.
Najčešći saputnici su mi bili profesori sa Ekonomskog fakulteta iz Subotice.
Godine teške, hiper inflacija, ratovi..

I jednom prilikom u čekaonici žel. stanice u Novom Sadu dok sam stajao i pričao sa jednim prof. dr., priđe nam jedan fini gospodin srednjih godina, lepo obučen sa kravatom itd...
I najsradčnije se obrati Profesoru..., a ovaj pojma nema ko je to?
Ispostavi se da je to Prefesorov bivši student koji fakultet davno napustio.
I bivši student pozove nas na piće u železničku restoraciju...
Za kafanskim stolom krene neki razgovor gde se Profesor uglavnom žali na tešku ekonomsku situaciju i sl.
A, bivši student koji je u međuvremenu postao "veliki biznismen" i očigledno se bio obogatio kratko odbrusi svom Profi:
"E, a što sam ti ja kriv, što si UČIO moj Profo?"

Moja napomena (mlađima): ovo su dva primera kako ne treba raditi jer
"znanje je sila, znanje je moć, učite deco i dan i noć!"