Čestitam vam praznik pioniri, ja sam se kape i marame odrekao, mada lepo su mi stajale... 
Ako, ako kolega Nebojša, ako si se odrekao, jer to je tvoje pravo kao građanina!
No, ja je nikada nisam ni nosio jer u moje vreme kada sam bio osnovac nije je ni bilo!
Tada smo dobijali "trumanova jaja" i neki usmrđeli margarin kao deca a i poneku krofnu, što nam je bila prava poslastica!
Mi smo bili jako siromašna opština pa valjda nismo imali dovoljno marama!?
No, sadašnje činjenično stanje sve, ama baš sve govori!
Samo onaj ko neće, ne vidi kako je sada a kako je bilo 70-tih godina!?
Naravno mislim na one koji su zapamtili to naše vreme, nikako ne mislim na mlađane Kolege?
Ali 70-tih se živelo jako lepo!
Ja nisam uopšte razmišljao koliko ću goriva sipati i nisam imao dilema da li imam novaca ili ne a iz tvog Valjeva smo
išli mojim "tristaćem" na kaficu u Lazarevac, onako da prošetamo?
Da li vi to danas radite?
A danas, e moj dragi Kolega presabiram se i paučina mi uhvatila gornji deo rezervoara jer nema dovoljno novca da ga napunim do vrha, a u ove novije automobile staje prilično benzina...čak za celu platu ili moju penziju!?
U tvoje Vlajevo sam došao prvi put 1967. godine, kada je vašar na pijaci za Ilindan trajao tri dana a na vašaru, majko Božija svega i svačega, ali ne beše iz Kine, već naše!
Godine 1975. tamo sam upoznao izlagača, pčelara o kome sam ravno 30 godina kasnije napisao vrlo lepu pričicu u našem Pčelaru a po imenu, bio je Živan Veselinović iz Kozarice kod manastira Kaone!
Divna su to vremena bila moji poštovani pčelari, vremena mira, ljudskosti, morala, poštovanja, lepog vaspitanja kada sam starijima nazivao dobar dan... a danas deca dođu iz škole i kažu roditeljima, ako me udariš ili navikneš prijaviću te policiji za nasilničko ponašanje, a policajci ko roboti, bez trunke pedagoško-psihološkog ponašanja, trče odmah ko da je državni udar!?
Valjda demokratska država više voli našu decu od nas samih!?
Sve je moguće, osim drvenog šporeta, koji je moguć ali samo za jednokartnu upotrebi!
Da u monologu ne dužim dalje, možda ću se zameriti nekome, pa da toga ne bi bilo, čestitam sećanje na Praznik mladosti, mojoj generaciji.