Pcelarstvo u mojoj porodici,pocinje sa mojim pra-dedom Stanislavom dvadesetih godina prosloga veka,on je pcelario,kako saznajem iz prica,trmkama poredjanim po sljivaru ispod stare kuce.Eh,kakva je to slika bila,mogu samo da zamisljam jer Bog je hteo da se brka Stanislav upokoji pre nego sam se ja rodio,sta ti je zivot,doslo vreme da sada ja njegov pra-unuk o njemu govorim.
Posle njegove smrti pcele su prepustene same sebi neko vreme i tako same su se odrzale a onda je njegov sin a moj deda Radovan resio da im se posveti.
Vremenom je deda napustao trmke a naseljavao kosnice koje je sam pravio,e to je trebalo videti,bez savremenog alata (cak i za to vreme),narodski receno "pomocu stapa i kanapa",kosnice su zamisljene kao Dadan Blatove ali malo je promasio dimenzije,no dobro!
Sto se mene tice redovno sam odlazio u selo kod dede i babe,tamo provodio vikende a kasnije letnje raspuste.
Deda kao stari lisac malo po malo,da nisam ni osetio sta se desava,priblizavao me je pcelama,toboze nikako "nesto"nije mogao da uradi sam bez mene.Kao sto rekoh malo po malo i ja prihvatih pcele i rad sa njima.Redovno sam "kao nagradu"uzimao med za sebe i tako jednom prilikom pre pet godina sedimo deda i ja ispod oraha pored pcelinjaka a mi rece da ponesem kantu meda "deci".
Ljudi moji,istog momenta sam izgovorio i sada se secam reci:"Deda meni ne treba med,ja hocu neku kosnicu da formiram svoj pcelinjak",a deda se sav istopi i rece "eve ti ove dve pa nosi a posle uzmi jos ako se ne manes toga",i ja postadoh pcelar!
Uzeo sam dve kosnice,bile su to Dadanke jedine koje su bile standardne na pcelinjaku,one i sada zauzimaju pocasno mesto pod brojem 1 i 2.
Prijatelji dragi,ovo bi bila moja prica vezana za pocetak mog pcelarenja,sve dalje je volja,rutina,znanje ili Bog zna sta vec.
Koristim priliku da cestitam pokretacu ove teme jer je zaista prelepa i originalna!