D R Ž A V N A T A J N A
- Deda Stevan i OZN.a
-drugi deo-
Kad načelnik milicije saopšti da je ovo DRŽAVNA TAJNA svi prisutni zgledaše se ali niko ni reči ne reče. Potom se oglasi predsednik opštine Ivanjica koji u kratkim crtama objasni da je to velika stvar za ovu siromašnu opštinu...Više instance nećemo obaveštavati dok stručna komisija ne odradi svoj deo posla na terenu.
Posle izvesnog vremena stiže dedi Stevu i četvrta poziv. Kafica i razgovor sa Miloljubom kratko trajaše. Deda se ponada da će ići kući kad ga Miloljub uze pod ruku i reče
- Idemo kod predsednika opštine!
Stevan vidi da je vrag odneo šalu i kako da se izvuče iz nastale situacije. Sad samo da izadje iz opštinske zgrade. Traži da ide u VC, ali, Miloljub ga čeka ispred VC, pa da ode da kupi cigara - Miloljub mu pruža punu kutiju, te treba babi da kupi neki lek...itd, itd. Na svaki način pokušava da izadje iz zgrade ali ne uspeva.
- Mi smo te deda pozvali da još jednom porazgovaramo i da nama ispričaš ono što si Miloljubu. On nam je sve preneo i nadamo se da će to biti značajno za našu opštinu.
- Jeste predsedniče, pričali smo više puta. Miloljub je dobar čovek i poznaje se sa mojim unucima. Pa predsedniče, ima ruda u našoj opštini samo treba otkopati mesta gde se one nalaze. Eto, primera radi navodim rudu antimona koju su Nemci za vreme rata eksploatisali a naši neće u miru. Kažu, ne isplati se. U Maćama u Brezovi ima rudnik ploča za pokrivanje kuća, jevtinija je od crepa ali sada se ne koristi ovaj majdan...
Slušajući predsednika i dedu Steva, Miloljub zaključi da ovo okonča pa reče: Hoćeš li deda da nam pokažeš mesta o kojima smo razgovarali?
- Hoću, zašto nebih. Uhvati se deda za slamku spasa koju mu sagovornik pruži. Bio je to trenutak koji je deda očekivao. Neće valjda tražiti da sad odavde idemo da pokazujem mesta.
- Može li u ovu nedelju. Mi bi došli džipom po tebe, da ne idemo peške?
- Nemojte dolaziti kod mene, jer nemožete proći Vujov potok, odnela voda pa ni volovska kola ne mogu proći. Nego, ovako će mo...ja ću doći na Lučku reku kod domaćina Boža koji drži kafanu, neka to bude u 9 sati. Pade tvrd dogovor.
Do kasnog popodneva svi su sedeli u kancelariji predsednika opštine, vodili raspravu o dedinim pričama. Pravili su planove ako priča bude tačna. Svi kažu da su o tome nešto čuli ali da nisu obraćali pažnju. Narod priča i narod uveličava stvari. Zašto su nemci u ratu pravili bunkere oko Ivanjice ako nisu hteli da istražuju? To je malo čudno i ima veze sa dedinim pričama..
Nedelja, 15 minuta do 9 sati kafana kod Boža na Lučkoj reci. Stiže milicijski džip i Miloljub sa vozačem. Ugostitelj Božo čestit čovek malo se zacrvene u licu i uhvati ga briga. Da nije Miloljub došao zbog onog mog nesretnika Dmitra i zbog jučerašnje tuče sa nekim pijanicama?. Ali, Miloljub nije običan milicioner on je inspektor. Odmah naruči kafu i upita Boža:
- Stevana Beševića nema, da ti se nije javljao
- Ma jok, juče je baštom prošao, išao da peca ribu...nego Miloljube, stavio sam jagnje da se peče za sat vremena biće gotovo, dok dodje Stevan.
Prodje i 11 sati- dede nema. Prodje i 12 sati - dede nema.
Miloljub ljut kao ris, plati račun i napusti Lučku reku. Glasno razmišlja: sutra saljem dva milicionera da ga privedu,..Medjutim, samo što je Miloljub ušao u kancelariju - evo ti dede Steva.
- Otkud ti kad te niko nije zvao. Gde si juče ceo dan te čekam?
- Došao sam da se izvinim, bio sam jako bolestan. Mnogo žurim, i baba mi mnogo bolesna pa joj nosim lekove. Nego, neka to bude u prvu nedelju i na isto mesto.
- Dobro deda neka bude u nedelju, ali nemoj opet da bude bio sam bolestan. A kažeš da si bolestan, pa kako ide u ribu prekjuče?
- Kakva riba te našla Miloljube, išao sam da naberem neke trave koje mi trebaju a ima ih samo u Radivojšićima.
Dodje i druga nedelja. Sve se ponovilo kao i predhodne. Džip, Miloljub, vozač ali i predsednik opštine Ivanjica. Opet pade i ručak, ali dede nema li nema!
Dedu ću da uhapsim, ali kako Miodragu dedinom unuku da izadjem na oči ako ga uhapsim...ipak ću pozvati Mila da zna šta ću uraditi sa dedom, da se nebi posle ljutio. Sve ću mu objasniti, ali šta da kažem mom Načeniku, pa predsedniku opštine, pa Sekretaru SK...oni su mi rekli da nastavim pa odluka nije samo moja već i njihova..
Zvrrrrrrr.....Zvrrrrrrrrr, zvoni telefon u stanu Miodraga Lukovića u Čačku...
- Stan Lukovića - Ljilja ovde
- Ljiljo pozdrav, ovde Miloljub iz Ivanjice, treba mi Mile...
- Mile javi se, traži te Miloljub..
- Šta je druže Miloljube, ne gori valjda Ivanjica pa se ti javljaš.
- Mile druže moj, imam problem, sve ću ti potanko ispričati, samo te molim da me saslušaš...desilo se to ovako...i ispriča napred opisano, dok se Miodrag svo vreme smeškao a ponekad i glasno nasmejao.
Slušaj Miloljube, ako mi uhapsiš dedu doći ću u Ivanjicu da te lično isprebijam a ako ne budem mogao sam pozvaću braću Sava, Sloba i Pera. Sram te bilo, hteo si da uzmeš svu slavu i da se obogatiš šurujući sa mojim dedom. Vi ste bre postali mnogo alavi, hoćete svu slavu sami bez nas tamo rodjenih. Da smo hteli tu slavu, to bogastvo, mi bismo tamo i ostali, nebi otišli u beli svet...ha, ha prpa bato...
Miloljub nije odgovarao za pogrešnu procenu. Nije čak ni ukoren od predpostavljenih, jer su i oni naseli na dedine priče. Bruka bi bila velika pa je sve gurnuto, pod tepih!
Stevana više nisu zvali. Za svoje priče nikad i nikome nije odgovarao a i zašto bi. Nikoga nije psovao niti ogovarao, niti vredjao. Voleo je da izmišlja priče. Ko voli da sluša i poveruje - može ako hoće i da proveri. kramp i lopata u ruke i kad niko ne vidi. Ljute se oni koji su poverovali, pa se saznalo, pa su priče išle od usta do usta kao narodna pesma.
Uneti malo šale u turobnu svakodnevnicu - lekovito je za zdravlje...
A dali ste vi poverovali u ovu priču kad ste je pročitali?