Autor Tema: Bez Čiče nema priče  (Pročitano 1339 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže Kostadinović Rade

  • Matica
  • ******
  • Član na forumu od: Maj 2011
  • Lokacija: Kragujevac
  • Starost: 69
  • Poruke: 3737
  • Pol: Muškarac
  • 034/311-910, 064/190 54 77
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Godačica-Obronci Gledićkih planina 315 m-nv, sam.pč. staž 35 god.
  • Tip košnice: DB-12 90 kom, Kongresovka 10 kom, DB-10 10kom.
Bez Čiče nema priče
« poslato: Novembar 05, 2018, 18:18:05 »
NASMEJANOG ČIČU SA JAGODINSKOG PIVA SVI ZNATE, ALI NE I KO JE ON:

U Prvom svetskom ratu ostao je bez nogu, a ova fotografija PROMENILA MU JE ŽIVOT!

SRBIJA 05.11.2018. 16:39h

Čuvena slika omota ovog piva zaštićena je kao brend u Ženevi.
Ali, ko je uopšte na toj, sada već čuvenoj, slici jagodinskog „Čiče“?
 Sledi vrlo interesantna i emotivna priča.

Čuveni Milosav Mitrović Losa (1892-1961) bio je veliki pivopija. Rodio se i živeo u levačkom kraju, u
 selu Dragovo (nastalog 1900. spajanjem tri sela, a kuma novonastalom selu bila je lično Draga Mašin).
 Milisav Mitrović, bio je borac u Prvom svetskom ratu, u kom je i teško ranjen, zbog čega su mu
 amputirane obe noge. Kako govori hroničar sela, Miroslav Simić je stalno obitavao u Jagodini.

Bio je teški invalid, ali ga to nije sprečavalo da se bavi poljoprivredom i putuje čezama kad god je mogao.
Kasnije je nosio proteze i tako radio s njima.
Smatrao je gubitak nogu svojom nagradom i često govorio da je to odlikovanje za borbu,
bolje nego spomenik da su mu podigli.

FOTO: FACEBOOK

Najviše je voleo da sedi u selu ispred svoje stare kuće.
Kada je bio u Jagodini, imao je besplatno pivo u bilo kojoj kafani ili restoranu gde se točilo i prodavalo "jagodinsko".

Poslednjih godina života bavio se pčelarstvom i imao nekoliko košnica.

Bio je miljenik sela i svi meštani rado su sedeli sa njim i razgovarali.

A evo i kako je deda Losa dospeo na etiketu svog omiljenog piva:
Imao je čezu i konje i tako se stalno vozio kako bi popio pivo u jagodinskoj čuvenoj Šarenoj mehani.
Tako je i upoznao neke radnike pivare koji su radili u komercijali. Njima se on dopao i
 pitali su ga da li bi mogli da ga fotografišu. Pri narednom susretu, to se i dogodilo.

Deda Losa nije ni slutio da će postati prepoznatljiv lik i simbol „Jagodinske pivare“.

U selu i danas žive njegovi unuci  Slobodan, Stojan i Dragomir.
Prema njihovoj priči, svi su u kući i selu znali da su ga ti ljudi fotografisali, ali nisu znali zbog čega.
Kada se njegov lik pojavio na nalepnici, silno se obradovao. Smatrao je da će tako živeti večno.

Njegov ugled među starim pivopijama i dalje je neprevaziđen, a postoji i legenda koja kaže
da kad takve pivopije uđu u kafanu ili restoran, kelner ne pita koje pivo žele, već odmah donosi „jagodinsko“.

Jagodinska pivara ima dugu tradiciju, još od vremena Miloša Obrenovića.

(Kurir.rs/Opanak)
“Уметност живљења је када човек нађе склад између жеља и могућности“ – била је мисао и мото живота проф. др Десимира Деска Јевтића. Част ми је била дуго познавати Деска.