Hvala Pajo,
Ima jedna "sitnica" koju ja kao predavač nikada ne zaboravljam iliti zapostavljam!
Ta "sitnica" jeste da se za svako, ama baš svako predavanje posebno pripremam, tj. nemam uopšte tzv. unificirana
predavanja koja naučim napamet i pričam slušaocima na različitim mestima!
Zašto to kažem?
Pa razlog je u tome što sve pčelarske destinacije nisu iste, što nikada slušaoci nisu isti (mislim po strukturi starosti, obrazivanju, pčelarskom stažu...), i uvek, opet ponavljam, uvek sa posebnom pažnjom, tokom svog izlaganja pratim i najmanje reakcije mojih slušalaca, bilo u pozitivnom ili negativnom slislu.
To me je moja dugogodišnja profesija (nastava), naučila i to je razlog više što me pojedina udruženja četo pozivaju.
Zbog toga sam i po peti put na Palama a evo i malo hvale: u Čačku sam držao 7 puta predavanje kod jednog velikog društva, u Ivanjici kod Dede 4 puta, u Arilju 4 puta, Valjevu 4 puta itd. itd...
Mojim izlaganjima materije, ja naprosto mnogim kolegama što se kaže pogodim žicu, uđem u dušu i uvek predavanje, koje ponekad traje i preko 2 sata, ljudi i ne osete dosadu i zamor jer kao dlanom o dlan, što kolega napisa, vreme protrči?
I još jedna moja osobina jeste što nikada, ama baš nikada sebe ne smatram većim i boljim poznavaocem pčelarstva od većine prisutnih na mojim predavanjima jer se držim krilatice koju sam naučio od nekih starijih kolega još odavno a ona glasi:
Na mom pčelinjaku nikada niko ne može bolje znati od mene šta da radi sa svojim pčelama!
Pa zašto bih ja ikada ljude "terao" da rade ono što ja radim ako im se to ne dopada?
Eto moj dobri Pajo, to je odgovor na tvoju čestitku koja mi je iskreno prijala.
Naravno, nisu svi ljudi isti i uvek se nađe poneko kome sve smeta, no ja veoma retko takvih na svojim predavanjima imam!