Rade, jabuku, koju u mom kraju zovu "kolačara" nigde i nikada nisam sreo osim u selu odakle mi je otac, Rača, pored Bajine Bašte. Neko je zove i "kiseljača" jer je toliko kisela da se ne može jesti ali samo do, otprilike Nove godine ili polovine januara meseca. Onda se u njoj nešto deli i postane slaša od šećara a da ne govorim da takvu aromu nisam osetio u ovim novim sortama.
Zbog toga sam, pre tri godine, iz sela doneo "materijal" za kalemljenje i u blizini moje zgrade na Karaburmi okalemio, prvi put u životu, (pod budnim okom prijatelja Gojka) tri podloge koje sam godinu dana ranije tu presadio. Ovo će biti treće proleće tim kalemima i sa nestrpljenjem očekujem da dođe i to proleće kada ću na njima ugledati cvet.