Da znaš Rade da si jako u pravu!
Radovali smo se svakom novom trenutku, svakom viđenju, devojkama, ringišpilu, mađioničarima...
Ništa nismo znali i svaki novitet za nas je bio "bomba"!
Danas je drugačije, deca već u "majčinom stomaku" sve zanju, ne možeš ih maltene ničim iznenaditi?
Internet i mobilni su izgleda rešili sve probleme!?
Vrlo često otuđenja i nezainteresovanost su očigledna!
Možda grešim ili mi se samo čini, ali umeli smo da se radujemo, da se nadamo, da volimo...
Jedne davne godine na Petrovdan me Mjaka odvede na Vašar u Radijeviće i tamo upoznah lepu devojčicu u šarenoj haljinici..
I danas se sećam tog za mene nezaboravnog i uzbudljivog prizora!
Ona varošanka iz Aranđelovca, a ja seljačić sa Zlatara i dogodi se što se dogodi...
Šest godina smo se zabavljali ali sudbina ne beše na našoj strani!
Tada sam upoznao današnjeg člana pčelara Nove Varoši, Daču Boranijaševića (meni na slici sa leve strane), sa kojim prijatelj ostadoh do današnjih dana.
Evo sličice od 12. jula 1962. godine u selu Radijevići na Petrovdanskom velikom vašaru.
A danas umesto da idemo na vašar (više ga i nema), sa Kolegama idemo na jezero Zlatarsko da se družimo i plovimo brodićem,
naravno uz lep ručak (zlatarski specijaliteti), na brodu i hladno piće a možda se neko i bućne u bistru vodu zlatarskih jezera.
Slavljenicima (kod nas Tripkovići), srećna Slava!