Evo jedne današnje Miloševe čestitke na Fejsu!
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Nedelja. Jutro. Božić. Mir, tišina u pčelinjaku. A one, pčele, tiho nešto mi šapuću. Čuju se.
Nemam potrebu da ih gledam, uznemiravam. Ali nešto me neodoljivo vuče da ih uzmem u ruku.
Ta želja da ih baš danas, bar na kratko, uzmem u krilo, jača je od razuma. Neopisivo zadovoljstvo puni pčelarevu dušu i telo, Nije zadovoljstvo izazvano stanjem košnice, pčelinjeg staništa, vrškare koju je još moj deda pleo, tamo negde u prvoj polovini dvadesetog veka, niti zadovoljstvo dolazi izazvano divljenjem graditeljskim umećem samih pčela, gradnjom plodišta u položaju na "toplo" i formiranja zimskog klubeta na samoj ivici plodišnog saća.
Niti stanjem i količinom hrane koja omogućuje pčelama bezbrižan izlazak iz ovog, tek započetog, zimskog perioda. Zadovoljstvo dopire negde iz dubine, iz samog centra, unutrašnjosti košnice. Otud gde se počinju rađati mlade pčele, mladi naraštaji. Pčele koje će naslediti ove što održavaju u životu zajednicu u najtežim vremenskim uslovima.
Da, rađanje i rođenje je uzrok zadovoljstvu.
Pa zar nije danas dan rođenja Hrista, Boga spasa, svevišnjeg kome se svakodnevno obraćamo molbom Bože pomozi.
Hristos se rodi prijatelji moji.