Pozdrav svim kolegama sa foruma. Zovem se Milan Ljubisavljević, član sa foruma od 2013 godine. Pčelarim na teritoriji Levča, sa DB košnicama. Nadam se lepom druženju na forumu i razmeni korisnih informacija, sve u cilju unapređenju pčerlarstva. Veliki pozdrav svim članovima foruma.
Drage kolege pčelari sa foruma da vam ispričam kako sam ja postao pčelar. Davne „2013“godine (šalim se) prebiram ja po nekim starim papirima u mojoj arhivi i pronađem knjigu „Visoki prinosi meda“ od Božidara Veskovića naravno koja se odnosi na pčelarstvo, a koja je vlasništvo mog oca koji se nekada davno bavio pčelarstvom. Krenem ja tako da prelistavam istu knjigu i kako koju stranu okrećem sve više se zainteresujem za sadržaj knjige i za dva- tri dana pročitam celu knjigu. Odmah da kažem da je to prva od knjiga koju sam pročitao, da ne govorim o drugim knjigama nakon toga. Vratim film i prisetim se da se 60-tih godibna moj deda bavio pčelarstvom, i da je bio među prvima koji se bavio pčelarstvom u selu, a zatim nastavio otac do 95-te godine. Onda sledi prekid bavljenja pčelarstvom u mojoj porodici. Geni su čudo, pomislim i krenem najpre sa repariranjem 4-5 starih košnica a onda i izradom novih da bi oformio pčelinjak i nastavio tradiciju svog dede koga sam neizmerno voleo, i koga se i danas rado uvek sećam.
Kako dalje, literatura je tu, internet, ali potrebna je podrška, i mali vetar u leđa. Na internetu saznam za „BRDSKO PLANINSKO PČELARENJE“ i naravno pozovem telefonom gospodina profesora Đoku Zečevića, da bi me uputio na neke osnovne korake u pčelarenju. Pozovem ja profesora, više sa nevericom da ću dobiti bilo kakav odgovor, isti se javi na telefon, sa odgovorom da se javim u popodnevnim satima, kako bi mi dao neka upustva o temi koja me interesuje. Mislim se ja, otkačiće me , samo tako. Pozovem ja u dogovoreno vreme, profesor se javi, a pošto sam zvao sa mobilnog telefona, isti mi odgovara , da pozovem na fiksni telefon, kako me ne bi poziv suviše koštao. U par reči mi otkloni neke svoje nedoumice, da par saveta, u uputi na svog prijatelja u Kragujevcu Radeta Kostadinovića, sada mog velikog prijatelja. Lepa reč, neizmerno veliki gest gospodina Đoke Zečeviće, „možda“ je i razlog mog opredeljenja da nastavim da pčelarim. Sreća da sam pozvao njega a nekog drugog sa manje razumevanja, i danas o tome razmišljam.
Sada posedujem pčelinjak sa oko 30-tak društava, koje sa velikom pažnjom održavam, i uvek se rado sećam prvog razgovora sa uvaženim gospodinom profesorom Đokom Zečevićem.
Sve što sam naučio o pčelarstvu, naučio sam iz lterature, odgledanih predavanja, ličnog iskustva, ali ipak lepa reč, i podrška na samom početrku znače..............
HVALA GOSPODINE ZEČEVIĆU ..............