Autor Tema: Slobodan Luković - Deda  (Pročitano 31885 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže Đoko Zečević

  • Administrator
  • *****
  • Član na forumu od: Maj 2011
  • Lokacija: Zlatar - Nova Varoš
  • Starost: 76
  • Poruke: 9082
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Zlatar planina (Bakalovina-Komarani) - 1200m
  • Tip košnice: DB 10-to ramne
Odg: Slobodan Luković - Deda
« Odgovor #60 poslato: Novembar 10, 2015, 00:17:39 »
Uvažene Kolege,
Evo dođe vreme da osvežimo ovu temu jer smatram da zavređuje i to bez alternative!

U svom kratkom putešestviju i susretima sa kolegama Kraljeva i Vrnjačke Banje, ciljano se nađoh i u prelepoj Ivanjici podno Javora i Golije, ništa manje nego u domu dragog mi kolege i prijatelja Slobodana Lukovića - Dede.
Telefonom pozvah Dedu 6. novembra  u prepodnevnim satima i očas se dogovorismo o susretu a na njegovo veliko insistiranje i da to bude u domu Lukovića gde je supruga Dedina, divna gospođa Milica spremila obilat i vrlo ukusan ručak!
Odavno sam prijatelj sa Dedom ali nikada nisam bio u njegovoj kući!
Bio sam na pčelinjaku i vikendici u Gornjem Crnjevu, ali u kući nisam!

Deda me sačekao na kapiji a pogled mi je zastao na veoma lepom dvorišti, besprekornoj čistoći i ivanrednom enterijeru koji sam ulazeći u kuću video!
Kuća sređena, sve sa ukusom osmišljeno i raspoređeno a divna gospođa Milica raširenih ruku me dočeka sa stalnim oslovljavanjem,
dragi Đole!
Raskomotih se i započesmo Deda i ja razgovore (nikako političke niti diplomatske), naše prijateljske...pčelarske!
Milica nam donese med, slatko i kafu a Deda nasu po čašicu mučenice za dobrodšlicu.

Pričamo o svemu, tema na pretek, pčelarstvo, forum BPP - značaj i rast, voćarstvo, pašni uslovi...
Domaćica nas opomenu...ručak na stolu!
Servirano besprekorno sa obiljem đakonija kao da je Slava a o ukusu pripremljenog samo pohvale!

Moje stalno insistiranje da odemo na pčelinjak u G. Crnjevo Deda odobri ne baš sa oduševljenjem jer je prodao većinu košnica (razlog poznat od ranije - već pisano), a primetio sam da izbegava video zapis na pčelinaku i meni vrlo razumljivih razloga!
No, mi ne bismo bili prijatelji kada ne bi bilo sporazuma!

U G. Crnjevu dođosmo mojim automobilom a dočekalo nas je opalo lišće drveća i voća (jabuke budimke), koje sum bile po travi u priličnom broju!

Snimak sam načinio i nakon obrade ovih dana ću ga postaviti ovde u okviru ove teme!

Evo prvog seta sličica iz doma Lukovića!






 

Van mreže Đoko Zečević

  • Administrator
  • *****
  • Član na forumu od: Maj 2011
  • Lokacija: Zlatar - Nova Varoš
  • Starost: 76
  • Poruke: 9082
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Zlatar planina (Bakalovina-Komarani) - 1200m
  • Tip košnice: DB 10-to ramne
Odg: Slobodan Luković - Deda
« Odgovor #61 poslato: Novembar 10, 2015, 00:22:02 »
U Gornjem Crnjevu načinismo lepih snimaka a evo odabranih!
Dedina vikendica je u prelepom ambijentu okružena voćem i drvećem ali okruženje za pčelinje zajednice je,
rekao bih pogubno!


Van mreže Đoko Zečević

  • Administrator
  • *****
  • Član na forumu od: Maj 2011
  • Lokacija: Zlatar - Nova Varoš
  • Starost: 76
  • Poruke: 9082
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Zlatar planina (Bakalovina-Komarani) - 1200m
  • Tip košnice: DB 10-to ramne
Odg: Slobodan Luković - Deda
« Odgovor #62 poslato: Novembar 10, 2015, 00:32:06 »
Kako sam već pisao Deda ima dosta voća, uglavnom jabuka koje su ove godine odlično rodile!
Čak mi reče da planira da sve jabuke na proleće počupa, preore i ponovo zasadi, kaže opet jabuke!
Deda mi pokaza i mesto gde se rodio pre više od 80 godina a ono što naglasih u prethodnoj poruci...okruženje pogubno
je i snimak malinjaka sa kojim je plelinjak Lukovića okružen!
Dakle, 100% okruženja su ogromni malinjaci a to znači svakogodišnje masovno trovanje jer malinari "štite" maline prskanjem
i u nevreme tj cvetanje kada ih radilice masovno opsedaju!?

E o tome i još o ponečemu smo Deda i ja pričali "uživo" u moj video aparat!
Taj razgovor ću postaviti čim ga obradim.

Hvala dragi moj Prijatelju Deda na kratkom ali prelepom druženju a veliku zahvalnost dugujem poštovanoj Gospođi Milici na izvanrednom dočeku!
Želim vam dug, zdrav i srećan život.




Van mreže Nikolić Radisav

  • Rasa
  • Larva
  • ***
  • Član na forumu od: Feb 2012
  • Lokacija: Niš
  • Starost: 76
  • Poruke: 294
  • Pol: Muškarac
  • Zovem se Nikolic Radisav, iz Nisa
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Niš, Donje Crnatovo 152
  • Tip košnice: Dadanblat
Odg: Slobodan Luković - Deda
« Odgovor #63 poslato: Novembar 10, 2015, 11:01:04 »
Drage kolege po godinama, divno je videti Vas ovako  vedre , vesele i orne za mnoge poslove.
A ja Vam želim da još mnogo , mnogo godina imate  ovakve, divne, prelepe susrete i druženja.
Zdravlje, zdravlje i samo zdravlje i srdačne pozdrave Vam šalju  Srbijanka i Radisav.
Nadam se da sam vam pruzio pomoc :)

Van mreže Sević Zoran

  • Urednik
  • *****
  • Član na forumu od: Maj 2011
  • Lokacija: Ljubovija - Sokolske planine (650 metara)
  • Starost: 56
  • Poruke: 310
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Ljuboviđa
Odg: Slobodan Luković - Deda
« Odgovor #64 poslato: Novembar 11, 2015, 22:39:12 »
Имао сам велико задовољство, да приликом моје прве и једине посете Ивањици упознам Слободана Лукопвића - Деду. То се догодило када сам одржао предавање пчеларима Ивањице пре пар година (да не тражим тачан датум).
Тада сам упознао великог човека и пчелара, од кога се увек може нешто ново научити, како у пчеларству тако и о дугогодишњем животном искуству.

Поздрав Деди, Ђолу и свим члановима форума!

Van mreže Lukovic M. Slobodan

  • Matica
  • ******
  • Član na forumu od: Maj 2011
  • Starost: 88
  • Poruke: 1111
  • Pol: Muškarac
Odg: Slobodan Luković - Deda
« Odgovor #65 poslato: Novembar 12, 2015, 09:19:24 »
Dragi prijatelju Djoko,
Veliko hvala na lepim rečima upućenim meni i mojoj supruzi Milici povodom tvog
boravka u Ivanjici.Milica ti se posebno zahvaljuje....

Puno hvala i Radisavu i Zoranu na lepim rečima..

Deda

Van mreže Mijatović Milun

  • Pčela
  • *****
  • Član na forumu od: Okt 2012
  • Lokacija: Kosjerić
  • Starost: 71
  • Poruke: 683
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Kosjerić - Ražana 520m
Odg: Slobodan Luković - Deda
« Odgovor #66 poslato: Novembar 13, 2015, 08:03:56 »

        Djoko lep gest i jos lepse pravo prijateljstvo kakvo svima u danasnjem vremenu nedostaje . Veliki pozdrav oboici uz zelju da vase prijateljstvo jos dugo traje i da vas zdravlje sluzi .
       

Van mreže Đoko Zečević

  • Administrator
  • *****
  • Član na forumu od: Maj 2011
  • Lokacija: Zlatar - Nova Varoš
  • Starost: 76
  • Poruke: 9082
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Zlatar planina (Bakalovina-Komarani) - 1200m
  • Tip košnice: DB 10-to ramne
Odg: Slobodan Luković - Deda
« Odgovor #67 poslato: Novembar 18, 2015, 23:57:26 »
Hvala Milune, svakao želja nam je da naše iskreno prijateljstvo dugo traje ali uz večitu nadi, nije baš sve u našim "rukama"!

Evo napokon sam obradio video zapis razgovra sa Dedom 6. novembra 2015. godine u Ivanjici na njegovom imanju!
Video traje oko 25 minuta pa ko ima strplejnja neka pogleda.


Van mreže Petrović Slavica

  • Jaje
  • **
  • Član na forumu od: Okt 2014
  • Lokacija: Pećinci
  • Starost: 61
  • Poruke: 52
  • Pol: Žena
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Pećinci, Popinci
Odg: Slobodan Luković - Deda
« Odgovor #68 poslato: Novembar 19, 2015, 15:22:03 »
Hvala nasem domacinu i dedi na poucnom i harmonicnom dijalogu, da naseg dedu zdravlje posluzi i cujemo jos mnogo lepih prica.

Van mreže Mihajlović Verica

  • Urednik
  • *****
  • Član na forumu od: Okt 2011
  • Starost: 59
  • Poruke: 4327
  • Pol: Žena
  • Čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka. – Džon Driden
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Doljevac n.v 195m; DB-50kom; pč.staž 20god
Odg: Slobodan Luković - Deda
« Odgovor #69 poslato: Novembar 19, 2015, 19:32:32 »
Pozdrav dragom DEDI , da nam živi još mnogo godina , da se druži a pčelama i pčelarima i po koji poučni tekst ostavi nama mlađim pčelarima . Njegovo iskustvo je zlata vreno i uvek se treba  s pažnjom saslušati ili pročitati .
Srdačan pozdrav bračnom paru Luković i njihovom gostu (domaćinu foruma)

Van mreže Đoko Zečević

  • Administrator
  • *****
  • Član na forumu od: Maj 2011
  • Lokacija: Zlatar - Nova Varoš
  • Starost: 76
  • Poruke: 9082
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Zlatar planina (Bakalovina-Komarani) - 1200m
  • Tip košnice: DB 10-to ramne
Odg: Slobodan Luković - Deda
« Odgovor #70 poslato: Novembar 20, 2015, 18:27:39 »
Uvažene moje drage koleginice,
vrlo ste u pravu jer je bilo zadovoljstvo snimiti našeg Dedu a izuzetno lepo upoznati njegovu gospođu Milicu koja je oličenje velike kulture i gospodstva a još veće harizme!
Deda je po mom skromnom shvatanju čovek vredan dubokog poštovanja i od njega se uvek ima štošta pučnog čuti.
Snimanje je bilo potpuno spontano i uopšte nije selekcionisano i dirigovano tj režirano, već je Deda pričao ono to je tog trenutka želeo

Nadam se da ću osmisliti trenutak kako da snimim "životopis" Slobodana Lukovića, mog uvaženog velikog prijatelja?

Veliki vam pozdrav sa Zlatara


Van mreže Sević Zoran

  • Urednik
  • *****
  • Član na forumu od: Maj 2011
  • Lokacija: Ljubovija - Sokolske planine (650 metara)
  • Starost: 56
  • Poruke: 310
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Ljuboviđa
Odg: Slobodan Luković - Deda
« Odgovor #71 poslato: Novembar 20, 2015, 22:02:30 »
Деда је Деда, легенда пчелара Ивањице!

Велика ми је част и задовољство што лично упознах Деду!

Поздрав Деди Ђолу и осталим члановима форума!

Van mreže Lukovic M. Slobodan

  • Matica
  • ******
  • Član na forumu od: Maj 2011
  • Starost: 88
  • Poruke: 1111
  • Pol: Muškarac
Odg: Slobodan Luković - Deda
« Odgovor #72 poslato: Novembar 21, 2015, 10:39:35 »
Dragi moji prijatelji sa Foruma,
Puno vam hvala na lepim recima, ja zaista nemam reci zahvalnosti.
Citam ja poruke mojoj Milici, a ona mi kaze:
- Mnogo mi je zao sto je Djole izgubio Bebu!. On je stvarno dobar
i pazljiv covek. Nadam se da ce mu se sve dobro koje je ucinio Bebi
na dobro i vratiti. Kazi ti Djolu da prvo vodi racuna o svom zdravlju.
Puno pozdrava za sve na Forumu...

Milica i Deda Milicin..
PS. Da se malo nasalim, ja kada se u drustvu predstavljam ja uvek  kazem:
,, Ja sam Slobo Micin "
« Poslednja izmena: Novembar 22, 2015, 00:04:58 od strane admin »

Van mreže Makuljević Predrag

  • Larva
  • ***
  • Član na forumu od: Nov 2013
  • Lokacija: Voluja,Kuceva
  • Starost: 50
  • Poruke: 195
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Kučevo, s. Voluja .
Odg: Slobodan Luković - Deda
« Odgovor #73 poslato: Novembar 21, 2015, 11:34:48 »
Živ i zdrav nam bio.
Čitam svaki vaš komentar a što više čitam uvidjam kolko ja neznam.

Van mreže Đoko Zečević

  • Administrator
  • *****
  • Član na forumu od: Maj 2011
  • Lokacija: Zlatar - Nova Varoš
  • Starost: 76
  • Poruke: 9082
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka i nadmorska visina: Zlatar planina (Bakalovina-Komarani) - 1200m
  • Tip košnice: DB 10-to ramne
Odg: Slobodan Luković - Deda
« Odgovor #74 poslato: Novembar 10, 2018, 23:50:03 »
Evo jedne Dedine priče koja je vrlo simpatična!

DŽUKELA

Nisam siguran dali sam ovoj priči dao pravi naslov, ali razmišljajući danas o tom dogadjaju možda je naslov onaj pravi?
Ima raznih džukela i džukaca kako onih seoskih tako i varoških. Koliko mi je poznato reč Djukel je romski izraz za kuče koje se okolo i po naselju smuca u potrazi za hranom. Izvedenih naziva ima puno kao sto su džukela, džulov,džukac, džukelica a narod ih primenjuje bilo da je reč o ljudima ili kerovima. Razlika medju njima nema jer taj naziv asocira na nesto loše.
Znam da ce mi puno lovaca zameriti, s obzirom da sam i sam lovac, ali ja drugi naziv ovoj mojoj priči nisam mogao pronaći a da asocira na događaj o kome pišem.

Doći do prvog poljupca u mladosti, nekada bilo je veoma teško. U vreme kada sam sebe mogao nazvati momčićem, desio se interesantan događaj a bilo je to 1951. godine. Majke su svoje kćeri drugačije vaspitavale.
Tada kada sam ja imao 16 godina nije bilo:
„Ej mala da večeras pravimo sudar? Sta kažeš? Moze? Bravo....Nađimo se u hotelu Park u 23?
„Milanče, da nije malo kasno? Znaj da me mama pusta do 2 sata. OK...
,,Mama, imam randevu večeras u  23...
,,Dobro ćero, naspavaj se do 22, bleda si u licu...

A kad ja bejah momčić leti nam škola dozvoljavala izlazak do 21 a u jesen i zimu do 20 h
Kako je prošao moj prvi susret sa devojkom i šta mi uradi jedna džukela, čitalac će saznati iz sledećih redova a ja ga se  posle 68 godina dobro i rado sećam, iako sam ja bio žrtva nemilog dogadjaja...

Beše to kasna jesen 1951 godine. Ja đačić Srednje ekonomske škole u Mladenovcu. Sa grupom od nekoliko drugara odlazili smo na železničku stanicu radi istovara uglja, drva, pragova i druge robe koja je pristizala. Omladinci od 18 godina pa naviše radili su na radnim akcijama pa je na železničkoj stanici nedostajalo radnika.
Dobijali smo po neku kintu zahvaljujuci šefu zelezničke stanice. Moja grupa u kojoj su osim mene bili Mićko iz Kruševca, Miro iz Svilajnca, Doca iz Aranđelovca, nekako je fizicki bila najjaca. I tako jednog dana mi odradismo istovar pragova odmah naspram železničke stanice a potom se uputismo ka šefu. Taman se izdogovarasmo sa šefom kako će mo raditi narednih dana u stanicu ulazi putnički voz iz Beograda. Ispred voza nađe se i moja koleginica Rada iz Smederevske Palanke koja u školi sedi u klupi ispred mene. Sa otvorenog prozora voza Radu imenom pozva devojka mojih godina. Gledam u nju i ne skidam pogleda a primećujem da i ona gleda mene... prelepa je...hemija radi na prvi pogled. Ja otvorenih usta blenem kao pintor u krivu dugu. Rada mi šapatom kaže da je to njena rođaka koja ide u školu u Beogradu a ime joj je Mila. Rada vide da mi poglede jedno sa drugog ne skidamo i sve joj beše jasno. Reče mi da će sa Milom razgovarati pa ako hoćes ja ću je nagovoriti da sutra izađe iz voza na ovoj železničkoj stanici kako bi se upoznali kada se bude vraćala za Beograd!

I bi baš tako. Nedelja je, voz iz Smederevske Palanke stiže u stanicu. Putnici izlaze i pored stanice odoše u grad. Narod koji putuje u Beograd uđe u voz. Mile nigde videti.
Znaci, propala stvar oko upoznavanja. Srce lupa li lupa pa nije ni ludo što danas u ovim godinama škljoca! A ja se ulepio pa jos obukao jaknu americku, dobijenu od UNRE. Voz krenu, zamenik šefa u crvenoj kapi pozdravi vozovođu a ovaj mu sa nekoliko pisaka otpozdravi.
Gledam u otpravnika voza i polako se krećem ka izlazu. Slučajno se okrenuh da još jednom pogledam kada ugledah osobu koja viri iza složenih pragova koje sam juče sa drugarima istovario. Pomoli glavu i ja vidim...Mila. Maše mi rukom da dođem do nje. Naravno da sam bio brži od brzog voza. Pitam je zaš to se skriva iza pragova ?
Pa otpravnik je moj dalji rođak i da me vidi ovde sa nekim odmah bi izvestio mamu i tatu i ja bi obrala zelen bostan. Sišla sam sa druge strane da me rođak  ne vidi!

Bazajući oko stanice znao sam da se u polju na udaljenosti oko 80 metara nalazi jedna vrtača koja je nastala od avionske bombe iz II svetskog rata. Kažem joj ja trčim a ti se ne okreci vec trči zamnom. Rečeno - učinjeno, nas dvoje trkom uletesmo u vrtaču koja je bila duboka oko 2,5 metra a u precniko oko 5 m.
Ma znate kako to ide kod prvog upoznavanja. Tako saznadoh da ona ide u Učiteljsku školu, da ima brata, da ima 16 godina kao ja... nema momka. U vrtači više stojimo nego sto sedimo, uglavnom oslonjeni leđima  na strmu ivicu vrtače. Po vrtači ima dosta izniklog ševara, velike trave koju niko nije kosio.
I tako, hemija cini svoje...osećam da prihvata da je poljubim. Onako oslonjen okrećem glavu prema njoj a onda  odjednom u vrisak.
Jaoj.. gotovi smo, zaklaće nas... viče Mila.
Ja gledam u nju a ona u mene i pored mene. Glavom i očima daje mi znak da pogledam iza sebe. Pomislih, našao nas ovaj njen rođak i  brzo okrenuh glavu ka ivici vrtače...i za mene nastupi šok! Na ivici vrtače stoji ker, zadnju nogu zategao unazad, ne pomera se i izgleda kao kip...
Imam kući kera Kića balkanca ali da se ovako ponaša to nisam doživeo. Mila se uplašila i stalno viće "gotovi smo, gotovi smo, zaklace nas"
Odjednom, u blizini ču se čovek koji viknu : NAPRED REKS...sunce ti jarko, šta napred, znači biće ujedanja pa i mene uhvati strah jer mi je onaj ker nekako izgledao veoma veliki, a danas znam da je to tada bio strah..
Reks se zalete u pravcu nasih glava, pored nas skoči u neku travuljinu pored ševara, iskoči zečina, ču se pucanj puške!
Nas dvoje se skamenili u onoj rupi, kad na ivicu izbi čovek sa puškom u ruci i zelenim šeširom na glavi...kako nas vide reče: 
"Vidi ti malih ljubavnika, tu ste se sakrili, oca vam vašeg."
Kasnije sam saznao da je ker ostao jos iz rata od nekog Nemca a on je bio najpoznatiji lovac u Mladenovcu čije ime zaboravih.
Tebe momče sam video u gradu u toj jakni na kojoj ti svi zavidimo! Ajde tutanj, razlaz...reče nam lovac nasmejan i radostan jer je ubio zekana.
Nas dvoje kao popišani brzo stigosmo do fabrike džakova i obilazno uđosmo u grad Mladenovac!
Više se nikada nisam sa Milom video niti sreo....
Džukela ili džukac, nije bitno, upropasti događaj... a ja se nadao poljupcu...
Ode sanak pusti!
Dugo sam mrzeo pse ptičare iako je pas najbolji čovekov prijatelj!
Rekse, Rekse, džukelo jedna, ne mogu ti ni sada oprostiti...

Deda...